Dopamin je molekula kojoj nikad nije dosta, i koja uvijek želi više. Molekula bez koje ne možemo, a o kojoj ovise sve ovisnosti – bilo vezane za drogu, bilo za pornografiju, bilo za nekontrolirani šoping, bilo za ekrane (skolanje, video igrice).

Samo 0,005% moždanih stanica luči dopamin, točnije 1 na 2 milijuna stanica, a utjecaj dopamina je ogroman i na tebe i tvoje ponašanje.

Dopamin je molekula u mozgu, tzv hormon nagrade, koja se oslobađa kada radimo nešto što naš mozak doživljava kao uzbudljivo. To je molekula koja je jako bitna za koncentraciju, pamćenje, učenje, pokret, trud, rad, maštu, kreativnost, bitna je za istraživanje novog, motivaciju.

Dopamin je također jedna jako pametna, radoznala, ali nezaistna molekula željna neočekivanog, željna iznenađenja i iščekivanja i koja stalno traži od nas još, gura nas naprijed.

Ali kad stvari uđu u neku kolotečinu, više nisu uzbudljive niti zanimljive, sve postaje dosadno i krećemo tražiti nešto novo. Kako to svladati?

Naš mozak radi po principu da je okrenut prema budućnosti i stalno žudi za nečim neočekivanim, nepoznatim i nada se boljem.

Dopamin je jako bitan za naš mozak i normalno funkcioniranje. I koliko god da on uvijek traži više i stalno žudi za nečim, on ima moć sam sebi se suprotstaviti i zauzdati. Taj drugi sustav dopamina, sustav kontrole procjenjuje kakvo je nešto, da li se isplati truditi oko toga, da li se isplati to imati, pomaže ti da razumiješ, da osmisliš planove, donosiš logične zaključke.

Iako je molekula ista – dopamin, djelovanjem na različitim točkama mozga ispoljava različito djelovanje.

Da bismo uživali u onome što imamo a ne samo u onome što je moguće u budućnosti, naš mozak mora prijeći put od dopamina žudnje koji je usmjeren na budućnost, iščekivanje, iznenađenje, preko kontrolnog dopamina na skup spojeva koji su usmjereni na sadašnjost i uživanje u sadašnjosti (serotonin, oksitocin, endorfine, endokanabinoide). Ta druga grupa molekula proizlazi iz naših osjetila i emocija. Kada se te molekule probude, u nama se javlja osjećaj zadovoljstva trenutnom situacijom i nemamo potrebu tražiti nešto drugo, nešto novo.

Objasniti ću ti na primjeru. Otvorio se novi butik, i u izlogu je haljina koja obara s nogu. Tebi je tako lijepa haljina, već si isplanirala gdje ćeš je obući, kakve cipele idu uz nju, koja torbica, kakvu fizuru ćeš imati. I kada se zamisliš u njoj savršeno ti stoji i ističe figuru. Sve je razrađeno do zadnjeg detalja. Ali, cijena je malo visoka. A ti je toliko jako želiš i ne želiš odustati od nje. Tu na scenu nastupa dopamin žudnje. On počinje tražiti načine kako da ti kupiš tu haljinu. Pa krećeš gledati na koji način možeš malo uštediti novaca, pa ćeš se recimo na 2 mjeseca odreći odlaska u kafiće, pa ćeš možda prodati nešto od robe koja ti stoji dugo u ormaru i obukla si je možda 1-2 puta, pa ćeš smanjiti i cigarete itd. Konačno imaš dovoljno novaca i sva sretna ideš po haljinu. Kupila si haljinu, preplavljena si srećom, uzbuđenjem i zadovoljstvom što je konačno haljina u tvojim rukama. Došla si doma, svima je pokazuješ, šalješ slike kako ti dobro stoji. Vauuu. Kad odjednom, nakon nekoliko dana nema više onog oduševljenja ni sreće kao onog trena kada si je kupila. Tu je razina dopamina žudnje pala i ta haljina postaje samo još jedna haljina u nizu koja stoji u ormaru. Postala je dosadna, nije zanimljiva. Ali nije se promijenila haljina, ona je i dalje ista kao i prvog dana. Promijenila su se tvoja očekivanja.

Dopamin žudnje je odlučio da ti treba druga haljina, novo uzbuđenje i polako krećeš u bespotrebnu potragu za drugom haljinu. I tako ispočetka. Dopaminu nije važno posjedovati, imati nešto, njemu je važan put do tih stvari. Zato stalno traži nove puteve i izazove.

Tu je važno zaustaviti se, prebaciti se na kontrolni dopamin i one komponente koje omogućuju uživanje u sadašnjosti jer to je korak prema dugotrajnoj sreći. Naći svaki put iznova nešto lijepo u toj haljini, osvjestiti osjetilima i emocijama osjećaj ugode, sreće i zadovoljstva kad je obučeš. Sjetit se komplimenata koje si dobila kad si obukla tu haljinu. Osvjestiti kako se osjećaš u toj haljini, kakav je osjećaj na koži, kako ti lijepo ističe struk, svaki puta je s nečim novim iskombinirati itd.

Dopamin zapravo lebdi iznad stvarnosti, stalno nešto strastveno želi i jako je snažan i utjecajan, a komponente sadašnjosti (serotonin, oksitocin, endorfine, endokanabinoide) omogućuju doživljaj stvarnosti – boje, okuse, mirise, emocije itd, ali one su krhke i malene pa ih je teže pobuditi u odnosu na dopamin.

Dopamin žudnje je jako opsjednut time da traži nešto novo, zato stalno skenira okolinu i kada nađe nešto zanimljivo, šalje ti poruku – hajmo buđenje, kreni u akciju, što čekaš, ovo je važno, ovo ti treba. Budi u tebi želju i žudnju. Njega boli briga da li tebi to stvarno treba, nije ga briga za moralnost, ali on to nešto želi sada i odmah. Zbog njega se dovedeš u situaciju da gomilaš nepotrebne stvari.

Ovisnost o ekranima, pornografiji i videoigricama imaju zajedničko svojstvo sa ovisnošću o drogama. Nema sitosti.

Kad smo gladni, dopamin žudnje nas tjera u potragu za hranom. Kada se najedemo, aktivira se sustav sitosti i nemamo više potrebu za hranom. Kod ovisnosti ne postoji sustav sitosti. Tu postoji samo jedno – JOŠ, JOŠ, JOŠ!

Kod osoba koje konzumiraju drogu, ta droga umjetno stimulira naglo i udarno lučenje dopamina žudnje i izaziva euforiju. Tu nema dopamina kontrole. Kada padne razina dopamina žudnje, osoba se osjeća užasno loše i vrijeme je za novu dozu droge jer je mozgu potreban dopamin sada i odmah da bi se osjećao bolje. Problem je što mozak brzo postane “otporan” pa mu treba sve više stimulacije, sve veće količina droge za isti osjećaj zadovoljstva.

I tako se razvija ovisnost. Razara se ravnoteža potrebna mozgu za normalno funkcioniranje.

Nikotin, poput droge, stimulira dopamin ali je puno jeftiniji i dostupniji.

Istu stvar rade ekrani tj svjetlost iz ekrana (mobitela, tv-a, laptopa, tableta), igranje videoigrica, skrolanje itd.

Određeni dijelovi mozga kod djece i adolescenata nisu u potpunosti razvijeni, točnije razviju se do kraja u ranim dvadesetima. I to je problem zbog kojeg se u njihovoj dobi razvijaju ovisnosti o ekranima koje imaju štetne posljedice za razvoj. Odrasla osoba ima u potpunosti razvijen mozak što djeluje kao kočnica i omogućuje donošenje dobrih prosudbi i suzdržavanje od korištenja ekrana te su negativne posljedice zapravo rijetke. To ne znači da mi kao odrasli smijemo i trebamo biti stalno izloženi ekranima. I mi naravno trebamo paziti jer ni nas neće zaobići negativne posljedice.

Neke od štetnih posljedica su kod djece i adolescenata – agresivnost, impulzivnost, promjene raspoloženja, smanjena koncentracija i pamćenje, anksioznost, depresija, otuđivanje, smanjenje empatije, gubitak radosti druženja sa drugim ljudima, gubitak sposobnosti da usrećiš sebe i druge ljude, smanjena produktivnost, lijenost…

U videoigrama je jako važna mašta, osvajanje, napredovanje, stalno se nešto mora mijenjati, moraju biti prisutni faktori iznenađenja, osvajanje bodova, skupljanje snage, dobivanje nagrada itd. Sve to potiče stvaranje dopamina žudnje jer je mozak stalno u stanju napetosti i iščekivanja. Onog trena kada ugasiš igricu ili prestaneš skrolati, razina dopamina žudnje naglo pada. Najlakši i najbrži način da dođeš do dopamina žudnje je da ponovno upališ igricu ili kreneš skrolati.

Dopamin žudnje je poput djeteta na zadnjem sjedalu koje viče ‘vidi, vidi’ svaki put ga ugleda trgovinu s igračkama, a dopamin kontrole je roditelj za volanom koji procjenjuje i razmišlja ima li smisla i potrebe zaustaviti se na parkingu i ući u trgovinu i kupiti još jednu igračku.

Zato je važno da težimo prirodnom stvaranju dopamina koji će biti u ravnoteži (čitanje knjige, dubokoumni razgovori, crtanje, vježbanje, rješavanje križaljke i sudokua, kuhanje, društvene igre, igranje u prirodi…) a ne umjetnom stvaranju koji uništava ravnotežu i koji potiče samo sustav žudnje a sustav kontrole uništava (skrolanje, videoigre, droga).

Kako uskladiti ravnotežu dopamina i komponenata sadašnjosti?

Posveti pažnju onome što radiš u datom trenutku. Skoncentriraj se na to, uživi se, posveti se tome maksimalno. Tada će ti dopamin otvarati nove mogućnosti šta i kako bi se moglo napraviti, graditi će planove, predviđati će razne mogućnosti, a s druge strane ćeš biti sretna, zadovoljna i uživati ćeš tijekom cijelog procesa a posebno na kraju kad to nešto dovršiš.

Jedan od najboljih načina da spojiš dopamin i komponente sadašnjosti je kreativnost – obrada drva, pletenje, dekoriranje, kuhanje, vrtlarenje, šivanje, crtanje, pisanje, popravljanje stvari (ne moraš za sve zvati majstora). Za to su ti dovoljni ruke i mozak bez ikakve aplikacije. Ujedno ćeš smanjiti razinu stresa u tijelu.

I nemoj raditi više stvari odjednom jer multitasking povećava broj pogrešaka u svemu tome šta radiš, smanjuje ti učinkovitost, pažnju, koncentraciju, promiču ti važni detalji, mentalno se umaraš, a onda i fizički.

Za kraj, ne igraj se s dopaminom jer uzvraća opako. Ako prejako podbodeš dopamin i ako to radiš stalno, njegova moć će izbiti punom snagom a jednom kad preuzme vlast nad tvojim životom – teško ga je ukrotiti.

Naš mozak je stvoren da mašta, da stvara, da razmišlja. Nemoj mu to uskračivati. Nemoj ga činit glupim.